Kada bi vas neko pitao da ocenite svoje emocije na skali od 1 do 10, gde je 1 najnegativniji osećaj, a 10 najpozitivniji, pitanje bi zvučalo neprikladno. Kako oceniti pomešana osećanja, koja nisu ni potpuno pozitivna ni negativna? Ipak, istraživači često koriste ovakve skale, tretirajući osećanja kao ili pozitivna ili negativna, bez prostora za kombinaciju.
Neuro-naučnici se pitaju da li ljudi zaista mogu istovremeno osećati i pozitivne i negativne emocije, ili se samo brzo smenjuju. Naučnici često definišu emocije kao stanja tela i mozga koja vas motivišu da se približite nečemu ili se udaljite od toga. Na primer, strah može da vas natera da pobegnete, što je koristan mehanizam za preživljavanje. Sa druge strane, ljubav prema voljenima motiviše vas da ostanete blizu njih, jačajući vaše socijalne veze.
Ovaj pogled na emocije kao mehanizme približavanja ili izbegavanja objašnjava njihov evolutivni značaj. Međutim, pomešana osećanja se ne uklapaju u ovu teoriju, jer biološki sistemi koji stoje iza različitih emocija, prema ovoj teoriji, ne mogu raditi istovremeno.
Kako mozak upravlja pomešanim emocijama
Uprkos ovim teorijama, istraživači primećuju da ljudi često prijavljuju pomešana osećanja, kao što su nostalgija ili strahopoštovanje, koje imaju i pozitivne i negativne aspekte. Jedno istraživanje je pokazalo da su fiziološke reakcije ljudi jedinstvene kada doživljavaju nešto što je istovremeno odvratno i smešno, što ukazuje na to da se te emocije mogu javljati u isto vreme.
Međutim, druga istraživanja koja proučavaju moždane aktivnosti tokom pomešanih osećanja nisu našla poseban obrazac za takve emocije. Kod ispitanika koji su doživljavali pomešana osećanja, poput istovremenog gađenja i zabave, moždana aktivnost je pokazivala samo obrazac koji odgovara gađenju, a ne poseban obrazac za kombinovano osećanje.
Istraživači su nastavili da proučavaju ovo pitanje i analizirali kako mozak reaguje tokom pomešanih emocija. U jednom eksperimentu, ispitanici su gledali emotivni kratki film i prijavljivali trenutke kada su se osećali pozitivno, negativno ili pomešano. Rezultati su pokazali da duboki delovi mozga, poput amigdale, ne pokazuju dosledne šablone za pomešana osećanja. Međutim, delovi korteksa zaduženi za složenije funkcije, kao što su prednji cingularni korteks i ventromedijalni prefrontalni korteks, pokazali su posebne obrasce kada su ispitanici doživljavali pomešana osećanja.
Ovi rezultati ukazuju na to da složenija moždana područja mogu omogućiti ljudima da istovremeno osećaju i pozitivno i negativno. Ova saznanja su u skladu sa onim što se zna o razvoju mozga i emocija – deca tek kasnije tokom detinjstva počinju da razumeju i prijavljuju pomešana osećanja, što se poklapa sa razvojem moždanih oblasti odgovornih za složeniju emocionalnu regulaciju.
Ovo istraživanje pruža novi uvid u to kako mozak formira kompleksna osećanja, ali pred naučnicima je još mnogo posla. Pomešana osećanja igraju važnu ulogu u ključnim životnim događajima, kao što su velike promene, i mogu pomoći ljudima da se nose sa izazovima. Razumevanje ovih osećanja može pomoći da postanu deo lepih uspomena, umesto izvora stresa i nelagodnosti.
Pridružite se našoj Viber grupi!
