Dopamin je moždani neurotransmiter često povezan sa raspoloženjem i zadovoljstvom, ali istraživači su pronašli više vrsta dopaminskih neurona sa različitim funkcijama.
Čini se da je dopamin trenutno popularan u duhu vremena. Možda ste o njemu pročitali u vestima, videli viralne objave na društvenim mrežama o “hakovanju dopamina” ili slušali podkaste o tome kako iskoristiti ono što ovaj molekul radi u vašem mozgu kako biste poboljšali svoje raspoloženje i produktivnost. Međutim, nedavna neuro-naučna istraživanja sugerišu da su popularne strategije kontrole dopamina zasnovane na suviše uskom viđenju kako on funkcioniše.
Dopamin je jedan od neurotransmitera u mozgu – sitnih molekula koje deluju kao glasnici između neurona. Poznat je po svojoj ulozi u praćenju vaše reakcije na nagrade poput hrane, seksa, novca ili tačnog odgovora na pitanje. Postoji mnogo vrsta dopaminskih neurona smeštenih u gornjoj regiji moždanog stabla koji proizvode i oslobađaju dopamin po celom mozgu. Pitanje da li vrsta neurona utiče na funkciju dopamina koji proizvodi bilo je otvoreno pitanje.

Nedavno objavljeno istraživanje izveštava o vezi između vrste neurona i funkcije dopamina, a jedna vrsta dopaminskog neurona ima neočekivanu funkciju koja će verovatno promeniti način na koji naučnici, lekari i javnost razumeju ovaj neurotransmiter. Dopaminsko ispaljivanje neurona Dopamin je poznat po ulozi koju igra u procesiranju nagrada, ideji koja potiče iz najmanje 50 godina unazad. Dopaminski neuroni prate razliku između nagrada koje ste očekivali da ćete dobiti ponašanjem i onoga što zapravo dobijete. Neuro-naučnici nazivaju ovu razliku greškom u predviđanju nagrade.
Jedenje večere u restoranu koji je upravo otvoren i izgleda kao da neće biti ništa posebno pokazuje greške u predviđanju nagrade u akciji. Ako je vaš obrok veoma dobar, to rezultira pozitivnom greškom u predviđanju nagrade i verovatno ćete se vratiti i naručiti isti obrok u budućnosti. Svaki put kada se vratite, greška u predviđanju nagrade se smanjuje dok na kraju ne dostigne nulu kada potpuno očekujete ukusnu večeru. Ali ako je vaša prva večera bila grozna, to rezultira negativnom greškom u predviđanju nagrade i verovatno se nećete vratiti u taj restoran.
Dopaminski neuroni komuniciraju greške u predviđanju nagrade mozgu putem svojih stopa paljenja i obrazaca oslobađanja dopamina, koje mozak koristi za učenje. Oni pucaju na dva načina.
Fazično paljenje odnosi se na brze impulse koji uzrokuju kratkotrajni vrhunac dopamina. To se dešava kada dobijete neočekivanu nagradu ili više nagrada nego što ste očekivali, kao kada vam konobar ponudi besplatan dezert ili uključi lepu poruku i smajli na vaš račun. Fazično paljenje kodira greške u predviđanju nagrade.
S druge strane, toničko paljenje opisuje sporo i stalno aktivnost tih neurona kada nema iznenađenja; to je pozadinska aktivnost prošarana fazičkim vrhuncima. Fazično paljenje je poput vrhunaca planina, a toničko paljenje su doline između vrhunaca.

Funkcije dopamina Pracenje informacija koje se koriste u generisanju grešaka u predviđanju nagrade nije sve što dopamin radi. Svojim istraživanjem merenja područja mozga gde se nalaze dopaminski neuroni kod ljudi, pratila sam i sve ostale zadatke dopamina sa zanimanjem.
Pre otprilike 15 godina, počeli su se pojavljivati izveštaji da dopaminski neuroni reaguju na neprijatne događaje – razmislite o kratkotrajnim neugodnostima poput zapuha vazduha u oko, blage električne šokove ili gubitka novca – nešto što su naučnici smatrali da dopamin ne čini. Ova istraživanja su pokazala da neki dopaminski neuroni reaguju samo na nagrade, dok drugi reaguju i na nagrade i na negativna iskustva, što je dovelo do hipoteze da može postojati više od jednog dopaminskog sistema u mozgu.
Uskoro su ovim studijama pratile eksperimenti koji su pokazali da postoji više od jednog tipa dopaminskog neurona. Do sada su istraživači identifikovali sedam različitih tipova dopaminskih neurona posmatrajući njihove genetske profile.
Studija objavljena u avgustu 2023. godine bila je prva koja je analizirala funkciju dopamina na osnovu podtipa neurona. Istraživači iz Dombeck Lab-a na Northwestern University proučavali su tri vrste dopaminskih neurona i otkrili da dva prate nagrade i neprijatne događaje, dok treći prati kretanje, poput situacije kada su miševi koje su proučavali počeli brže trčati.
Oslobađanje dopamina Nedavno medijsko izveštavanje o tome kako kontrolisati efekte dopamina zasniva se samo na tipu oslobađanja koje izgleda kao vrhunci i doline. Kada dopaminski neuroni pucaju u fazičnim udarima, kao što to čine kako bi signalizirali greške u predviđanju nagrade, dolazi do oslobađanja dopamina širom mozga. Ovi vrhunci dopamina se dešavaju veoma brzo jer dopaminski neuroni mogu pucati mnogo puta u manje od sekunde.
Postoji i drugi način na koji dolazi do oslobađanja dopamina: ponekad se povećava polako dok se ne postigne željena nagrada. Istraživači su ovaj obrazac rampi otkrili pre 10 godina u delu mozga koje se zove strijatum. Nagib dopamina prati vrednost nagrade i napor potreban da se do nje dođe. Drugim rečima, kodira motivaciju.
Primer restorana takođe može ilustrovati šta se dešava kada dolazi do oslobađanja dopamina u obliku rampi. Kada ste naručili obrok za koji znate da će biti neverovatan i čekate da stigne, nivoi vašeg dopamina postepeno rastu. Dostignu vrhunac kada konobar stavi jelo na vaš sto i kada zagrizete prvi zalogaj.

Kako dolazi do rampi dopamina još uvek nije rešeno, ali se smatra da ovaj tip oslobađanja leži u osnovi praćenja ciljeva i učenja. Buduća istraživanja o rampiranju dopamina uticaće na to kako naučnici razumeju motivaciju i na kraju će poboljšati savete o tome kako optimalno manipulisati dopaminom.
Dopamin(i) u bolestima i neurodiverzitetu Iako je dopamin poznat po svojoj ulozi u zavisnosti od droga, neurodegenerativnim bolestima i neurološkim poremećajima poput poremećaja pažnje/hiperaktivnosti, nedavna istraživanja sugerišu da bi način na koji naučnici razumeju njegovo učešće uskoro mogao zahtevati ažuriranje. Od sedam poznatih podtipova dopaminskih neurona, istraživači su do sada opisali funkciju samo troje.
Već postoje neki dokazi da otkriće raznolikosti dopamina ažurira naučno znanje o bolestima. Istraživači nedavne studije koja identifikuje odnos između vrste dopaminskog neurona i funkcije ukazuju da su neuroni fokusirani na kretanje poznati kao najteže pogođeni u Parkinsonovoj bolesti, dok druge dve vrste nisu toliko pogođene. Ova razlika mogla bi dovesti do ciljanijih opcija lečenja.