Ako ste prošli kroz zlostavljanje unutar odnosa s prisilnom kontrolom, verovatno ste iskusili gaslajting. Gaslajting je oblik psihičkog zlostavljanja u kojem zlostavljači pokušavaju naterati žrtve da sumnjaju u svoj razum ili percepciju stvarnosti. Zlostavljači obično primenjuju gaslajting negiranjem događaja, okrivljavanjem žrtve za vlastito ponašanje zlostavljača i stvaranjem osećaja da žrtve gube razum.
Gaslajting takođe može uključivati činjenje da drugi misle da je žrtva luda. Slično tome, gaslajting može obuhvatiti i ubedjivanje prijatelja, terapeuta, policije, pa čak i sudova, da žrtva porodičnog nasilja zapravo jeste agresor.
Kada zlostavljači dovoljno često ponavljaju ove laži, žrtve mogu početi i same da im veruju. Žrtve mogu izgubiti osećaj ko su zaista. Socijalni radnik i sociolog Evan Stark naziva ovo „perspekticid“, što definiše kao „zlostavljanje izazvanu nesposobnost da znate ono što znate“.

Da biste ponovno postali svoje pravo ja, morate se osloboditi gaslajtinga. Oporavak od meseci, godina ili decenija štetnih poruka može potrajati. Sledeći predlozi mogu pomoći da se otklone negativni efekti gaslajtinga:
Zapišite zamke razmišljanja. Gaslajteri vešto teraju vas da dovodite u pitanje stvarnost i sumnjate u sebe. Čak i kada se veze završe, jezik zlostavljača može ostati u vašem umu. Pokušajte održavati pisani dnevnik kada dovodite u pitanje svoju stvarnost, tako da možete primetiti obrasce samopouzdanja. Zabeležite kada mislite da ste previše osetljivi, ili kada sumnjate da gubite razum. Šta se desilo da vas navede na te misli?
Govorite pozitivno prema sebi. Ovo vam može pomoći da izbacite glas zlostavljača iz svog uma. Neki ljudi nazivaju ovo „tri C-ja“: uočavanje, proveravanje i menjanje. Na primer, možda zaboravite na sastanak i uhvatite sebe kako govorite: „Kakav gubitnik!“ Razmislite odakle potiče ta ideja. Podsetite sebe da svi pravimo greške ponekad. Postupajte prema sebi ljubazno, znajući da imate puno na umu.
Povežite se. Pronađite nekoga ko će vam verovati i pružiti podršku. Recite toj osobi o iskustvu gaslajtinga. Zagovornik ili savetnik u lokalnoj agenciji za borbu protiv nasilja u porodici često je najbolje mesto za početak. Ako možete pridružiti se virtualnoj ili ličnoj grupi podrške, to je još bolje. Oni koji su doživeli gaslajting potvrdiće vaša iskustva. Ljudi koji nisu doživeli ovu vrstu zlostavljanja mogu to olako shvatiti kao „normalne stvari u vezi“.
Pronađite terapeuta. Tražite osobu koja se specijalizuje za traumu i koja razume porodično nasilje. Pitajte ih o gaslajtingu. Ako se čini da ga ne razumeju, proverite da li su otvoreni za učenje više o tome. Ako terapeut umanjuje ozbiljnost ili važnost vaših iskustava, skrenite im pažnju na to. Ako vam se ne svidi njihov odgovor, potražite drugog terapeuta.

Ispitajte stečene navike. Spremni ste prestati raditi neke stvari koje se od vas očekuju? Gaslajting može uključivati definisanje ljubavi, braka, čistoće, lojalnosti i onoga što čini srećan dom. Na primer, možda je zlostavljač naredio topao obrok za večeru svake večeri. Ako biste bili srećni s lakšom večerom ponekad, sada je to vaš izbor.
Izgradite zaštitne mere. Gaslajting često traje i nakon što se veza završi. To je oblik zlostavljanja nakon razdvajanja. Iako nije potpuno pod vašom kontrolom, možete delimično ograničiti njegove efekte. Na primer, ako vam je sudski naloženo da odgovorite na aplikacije za roditeljske obaveze, postavite vreme za prekid kako ove razmene ne bi bile kasne i ne bi poremetile vaš san. Ne odgovarajte na poruke od bivšeg ili vašeg advokata dok ste u krevetu. Razmislite o šetnji nakon odgovaranja na teške e-pošte kako biste se mogli vratiti osveženi. Izbegavajte ciklus samookrivljavanja. Prihvatite da ništa od ovoga nije bila vaša krivica. Verujte u to.

Gaslajting gradi uticaj tokom vremena. Žrtve koje prežive i oni koji brinu o njima trebaće strpljenja; proces oslobađanja od gaslajtinga takođe će zahtevati vreme.
Zaključak
Zaključak ovog razgovora o gaslajtingu i procesu oslobađanja od njega ukazuje na važnost strpljenja i podrške. Gaslajting, kao oblik psihičkog zlostavljanja, gradi se postepeno, stvarajući uticaj koji može dugo trajati. Žrtve i oni koji ih podržavaju moraju biti strpljivi tokom procesa oslobađanja od ovog oblika manipulacije.
Proces un-gaslightinga zahteva svestran pristup, uključujući prepoznavanje zamki razmišljanja, pozitivno usmeravanje ka sebi, povezivanje s podrškom i traženje stručne pomoći kad je to potrebno. Važno je razumeti da proces ozdravljenja može potrajati, ali je ključno postaviti osnovu za povratak vlastite autonomije i stvaranja zdravijeg emotivnog prostora.
U konačnom zaključku, podrška, samopouzdanje i vreme su ključni faktori u procesu oslobađanja od gaslajtinga i ponovnog uspostavljanja emocionalnog blagostanja.
