SAMOSTALNA IZLOŽBA SLIKA
« NOTE », ALEKSANDRA MIRIĆ.
SALON77 (BALI BEGOVA DZAMIJA), NIŠ. 9-17. avgust 2025.
Otvaranjeu subotu 9. avgusta 2025 u 20h
BIOGRAFIJA
Upola realista i ucelo sanjar, oslikava život,ljubav i strast bojama iz svoje mašte.
Aleksandraje arhitekta-konzervator. Valorizaciju graditeljskog nasleđa izučavala je na Univerzitetu u Provansi. Doktorat iz arhitekture stekla je na Univerzitetu u Nišu, doktorat iz arheologije na Univerzitetu Lion 2. Kao samostalni istraživač posvećena je proučavanju, prezentaciji i promociji svetske kulturne baštine i lokalnih tradicija.
Dobitnica je brojnih nagrada za izvanredne doprinose razvoju nauke i kulture.
Samostalnim izložbama predstavila se u Nišu (2010, 2015, 2018, 2019), Ćupriji(2017), Parizu (2017) i Skoplju (2017, 2023), učestvovala u više desetina grupnih izložbi i međunarodnih likovnih kolonija. Njene se slike nalaze u privatnim i javnim zbirkama u zemlji iinostranstvu. Na jedinom srpskom likovnom konkursu posvećenom nadrealizmu, „Matiću u čast“, koji organizuje Muzej Horreum Margi, njena slika „Sveci što marširaju“ nagrađena je 2017.godine prvom nagradom.
Aleksandra je putnica. Nadahnuta Balkanom i Mediteranom, trenutno živi, istražuje i izlaže između Srbije i Grčke.
O IZLOŽBI
NOTE su tačke koje pevaju. Dolaze u san, oglašavajući se na jeziku koji nije stvaran, ali se razume. Slike su partiture mira — nastale u tišini između poteza četke i od zvuka kojim boja svira kad niko ne gleda. Stvorene su iz plesa, uz vibracije unutrašnjeg svemira.
Neznam da li ih i vi osećate, ili ih samo ja čujem, ali jedno je sigurno: zajedno smo ovde zbog istog nesporazuma. Stvarnosti.
REČ AUTORA
Prikazani radovi deo su ciklusa “Radosnice”. Nastali su kao rezultat istraživanja pozitivnog i negativnog prostora, pozitivnih inegativnih emocija, sputanih i nesputanih postupaka. Pozadina svake slike je slika za sebe, ekspresivna, nova ideja neopterećena ciljem ili krajnjim rezultatom. Ona je predstava intimnog života, misli, osećanja, koja ne poznaje stegu tuđih očekivanja. Lice slike, lice koje predstavljamo javnosti, čini formu, površinu ekstrahovanu iz intime. Lice eliminiše jedan njen deo, manifestuje samo ono što je okruženje spremno da prihvati, čuje, vidi, u stezi „društvene prihvatljivosti“ koja nas nekada čuva, nekada iz nas izvlači najbolje, a nekada sputava. Umetnost, u konačnom zbiru, daje priliku da se pozitivan i negativan prostor, intima i javno u svakom od nas, sretnu, prepletu, utiču jedan na drugi i koegzistiraju u (ne)promišljenom skladu.
Aleksandra Mirić
REČ RECENZENATA
Inicijalno posvećena kreiranju prostora, zaštiti i proučavanju kulturnog nasleđa, Aleksandra Mirić, arhitekta-konzervator po vokaciji, polje svojih interesovanja i delovanja proširila je na likovnu umetnost, osvestivši time potrebu da svoje emocije, unutrašnja stanja i doživljaje sveta koji je okružuje oslika bojama na platnu. Dosledna svom primarnom pozivu, autorka u autentično oformljene ambijente, služeći se intenzivnim, jarkim koloritom unosi predstave svakodnevnog života i intimnih trenutaka, ekspresivno dočaravajući raspoloženja, misli i osećanja, istovremeno dajući posmatraču mogućnost za dublja preispitivanja i indentifikaciju. U opusu Aleksandre Mirić dominantan motiv je ljubav – prijateljska, roditeljska, partnerska, ljubav kao univerzalni jezik komunikacije ne samo među ljudima, već u celokupnom živom svetu.
Atmosferu svojih radova neretko izmešta iz romantičnih kutaka mesta stanovanja i urbanih celina u podvodni svet, nebeska prostranstva ili izmaštane bajke u koje smešta figure depersonalizovanih lica, uvek sa istom namerom – da kroz raznolike, uglavnom imaginarne narative, dočara lepe i dragocene momente bliskosti, pažnje i emotivne povezanosti. Vođena željom da svojim radovima publici pošalje impuls sopstvene razigrane i vesele strane ličnosti, ona posetiocu ostavlja prostor da neposredno komunicirajući stekne lični doživljaj viđenog, lišen tuđih uticaja, društveno prihvativih normi, nekada podsticajnih, nekada ograničavajućih.
Samostalnim petim po redu predstavljanjem u gradu u kome živi i stvara, autorka je nastavljajući da istražuje u okvirima individualnog likovnog izraza i poetike, nadahnuta muzikom prezentovala dela, koja poput notnih zapisa, iz slike u sliku komponuju melodije, daju im ritam, simbolizujući puls svakodnevice i života. Privržena primarnoj tematici, novi motiv u svojim radovima utkala je u kontekst osećanja koja budi i impresija koje ostavlja, poput naklonosti prema muzici, ljubavne pesme, tonova koji ispunjavaju i podsećaju na prijatne trenutke, melodije koje izazivaju setu i radost. Novim ciklusom ona mapira ovu sredinu između ostalog i kao značajan muzički i kulturni centar koji inspiriše, podstiče kreativnost i slobodu izražavanja.
Emilija Bilić, viši kustos
