Iako gljive nemaju uši, njihov rast izgleda da je podešen na zvuke u njihovom okruženju.
Istraživači su otkrili da se gljiva vrste Trichoderma harzianum, kada je izložena visokofrekventnom jednoličnom šumu nalik statičkom zvuku radija, razvija i stvara spore mnogo brže nego što je uobičajeno – gotovo kao da „hrani“ bela buka.
Ovo je značajan nalaz, jer je T. harzianum prisutna u skoro svim zemljištima i poznata je po tome što kolonizuje korenje biljaka i podstiče njihov rast. Na farmama, ova vrsta može da parazitira patogene gljive koje štete biljkama.

Zbog toga je moguće da bi puštanjem određenih zvukova, zaštitnici prirode mogli da podstaknu zdravije zemljište u mnogim staništima i poljoprivrednim sredinama širom sveta.
„Težimo da pronađemo nove načine za ubrzanje i poboljšanje nivoa korisnih gljiva i drugih mikroorganizama u degradiranom tlu“, objašnjava mikrobiološki ekolog Džejk Robinson, koji je predvodio istraživanje na Univerzitetu Flinders u Australiji.
On i njegov tim se nadaju da će njihova istraživanja doneti „široke koristi za obnavljanje degradiranih pejzaža i poljoprivrednog zemljišta radi prehrane sveta“.
U eksperimentima, istraživači su puštali 30 minuta bele buke na petrijeve posude sa T. harzianum, koje su bile smeštene u zvučno izolovane komore, tokom pet dana.
U poređenju sa posudama koje su bile u tišini, one koje su bile izložene beloj buci pokazale su najveći rast.
Potrebna su dalja istraživanja da bi se otkrilo zašto ova vrsta gljiva brže raste u prisustvu bele buke i da li se isti efekat javlja i izvan laboratorije. Takođe nije jasno da li povećani rast gljiva doprinosi rastu biljaka ili bakterija u isto vreme.
„Uprkos potrebi za daljim istraživanjem mogućih neželjenih posledica, naša studija predstavlja važan korak ka korišćenju zvuka kao inovativnog alata za promociju obnove ekosistema“, piše tim sa Flindersa.
Ovo nije prvi put da su naučnici pokušali tretiranje gljiva zvukom. Postoje dokazi da tretiranje micelijuma gljiva bukovača određenim zvucima svakih pet dana može podstaći rast plodnih tela.
Ali zvuk može biti i štetan.
Godine 2020. istraživači su otkrili da zvuk frižidera povećava rast patogene gljive koja uzrokuje truljenje voća i povrća širom sveta. U laboratoriji, reprodukcija ovih visokofrekventnih zvukova frižidera povećala je truljenje za čak 18 procenata.

Kod T. harzianum, razlog bržeg rasta i većeg broja spora pod uticajem bele buke nije jasan.
Robinson i njegov tim pretpostavljaju da zvučni talasi mehanički aktiviraju receptore organizma. Ovaj mehanički signal zatim se prenosi ili u električni napon ili u biohemijski signal.
Ako je to biohemijski signal, mogao bi da promeni ekspresiju gena ili proizvodnju ćelija u gljivi.
Ako se pretvori u električni signal, što Robinson i njegove kolege smatraju manje verovatnim, to bi moglo omogućiti bolju komunikaciju među gljivama. Električna aktivnost nalik nervnoj kod gljiva nedavno je upoređena s ljudskim govorom i može pomoći u očuvanju integriteta organizma.
Istraživanja u ovom pravcu su još u najranijoj fazi. Međutim, sve više dokaza sugeriše da gljive, bakterije i biljke mogu reagovati na zvuk na intrigantne i možda korisne načine.
