Mastifi su, bez sumnje, jedna od najimpozantnijih pasmina na svetu. Njihova masivna građa, impozantna visina koja često prelazi 70 centimetara u grebenu i težina koja kod odraslih mužjaka lako može preći 90, pa čak i 100 kilograma, u prvi mah deluju zastrašujuće. Međutim, ispod tog snažnog i moćnog izgleda krije se plemenit, privržen i izuzetno lojalan pas, zbog čega ih mnoge porodice biraju za kućne ljubimce i čuvare doma.
Iako je reč o radnim psima sa bogatom istorijom koja seže daleko u prošlost Engleske, gde su nastali kao rasa, njihov temperament je iznenađujuće miran i uravnotežen. Oni pripadaju široj grupi pasa tipa Mastiff, koja obuhvata mnoge varijante poput Tibetanskog, Napuljskog, Španskog mastifa, Bulmastifa i Cane Corsoa, ali je Engleski mastif (često se naziva samo Mastiff) poznat po svojoj nežnosti prema ljudima.

Poreklo i fizičke karakteristike
Istorijski podaci ukazuju na to da su preci modernih mastifa korišćeni još u antičkim vremenima, prateći rimske legije i služeći u bitkama i arenama. Međutim, pasmina je kroz vekove evoluirala, zadržavajući svoju snagu i hrabrost, ali razvijajući izuzetan porodični karakter.
Izgled:
Mastifi imaju kratku, glatku dlaku koja ne zahteva preterano složenu negu. Najčešće se javljaju u žutoj, aprikot (kajsija) ili tigrastoj boji, a prepoznatljivi su po karakterističnoj, tamnoj maski na licu, koja im daje ozbiljan, ali plemenit izraz. Telo im je mišićavo, široko i duboko u grudima, što svedoči o njihovoj snazi.
Temperament:
Ono što ovu pasminu zaista izdvaja od drugih suprotstavlja se njihovom fizičkom izgledu. Mastifi su izuzetno privrženi svojoj porodici i poznati su po svojoj blagosti, posebno prema deci, s kojom razvijaju izuzetno zaštitnički odnos. Ipak, ne treba ih pogrešno protumačiti – njihova primarna uloga je čuvanje, pa su prema strancima uglavnom rezervisani i nepoverljivi. Retko laju bez razloga, što ih čini tihim, ali efikasnim čuvarima. Iako su u mladosti razigrani, kako stare postaju sve smireniji i opušteniji.
Zdravlje i nega: Saveti za odgovorne vlasnike
Životni vek mastifa je, kao i kod većine gigantskih rasa, relativno kratak i kreće se u proseku od 10 do 12 godina. Zbog svoje veličine, zahtevaju posebnu pažnju u vezi sa ishranom i vežbanjem.
Ishrana i rast:
Ključna stvar je spor i kontrolisan rast šteneta. Prebrz rast može dovesti do ozbiljnih problema sa zglobovima, stoga je neophodna visokokvalitetna hrana prilagođena velikim rasama, sa pažljivo uravnoteženim nivoima kalcijuma i fosfora.
Fizička aktivnost:
Mastifi su umereno aktivni. Iako nisu psi za trčanje na duge staze, potrebna im je redovna, ali kontrolisana aktivnost u trajanju od 30 do 60 minuta dnevno, raspoređena u nekoliko kraćih šetnji. Preterana aktivnost, posebno u periodu rasta, može oštetiti njihove zglobove. Takođe, zbog osetljivosti na toplotu, tokom letnjih meseci šetnje bi trebalo obavljati isključivo rano ujutru ili kasno uveče.
Nega:
Kratka dlaka mastifa zahteva minimalnu negu – dovoljno je četkanje jednom sedmično kako bi se uklonila mrtva dlaka i održala sjajna. Linjaju se umereno. Ipak, zbog nabora na licu, neophodna je redovna provera i čišćenje tih delova, kao i ušiju i očiju, kako bi se sprečile potencijalne infekcije.

Zdravstveni izazovi:
Kao gigantska pasmina, mastifi su skloni određenim zdravstvenim problemima:
- Displazija kukova i laktova: Ovo je čest problem kod velikih pasa, pa je važno redovno vršiti preglede.
- Torzija želuca (nadutost): Potencijalno fatalno stanje. Preporučuje se hranjenje u više manjih obroka dnevno i izbegavanje vežbanja neposredno pre i nakon jela.
- Problemi sa očima: Entropija (uvrtanje kapaka) i ektropija (izvrtanje kapaka) su relativno česti.
Život u stanu ili kući
Mastifi dobro podnose život u stanu, pod uslovom da im se obezbedi dovoljno dnevnih šetnji. Zapravo, više vole da su u blizini svojih vlasnika. Međutim, zbog svoje veličine, idealno okruženje za njih je kuća sa ograđenim dvorištem, gde mogu provoditi vreme napolju, ali obavezno u društvu ljudi, jer su jako vezani za porodicu. Važno je napomenuti da, uprkos svom „strašnom“ izgledu, nisu pogodni za život isključivo napolju, u boksu, jer im je neophodan kontakt sa ljudima radi mentalne stabilnosti.
