4 razloga zašto dinosaurusi nikada zaista nisu vladali Zemljom

“Strašni gušteri” mogu vladati u filmovima, ali nešto je ozbiljno pogrešno u načinu na koji smo uzdizali njihovu istoriju.

Svi znamo tu izjavu: Više od 150 miliona godina, dinosaurusi su vladali Zemljom. Zamislimo krvoločne tiranosauruse koji se zarižu u vrišteće kacavke, gigantske sauropode koji tresu zemlju svojim grmljavinskim koracima, i bodljikave stegosaure koji mašu repovima u vlasti reptila tako veličanstvenoj da im je bilo potrebno neočekivani udar asteroida šest milja širokog da bi je okončao. Nastala katastrofa predala je svet sisavcima, našim precima i rođacima, tako da 66 miliona godina kasnije možemo tvrditi da smo preuzeli ono što su strašni gušteri ostavili iza sebe. To je dramatično prepričavanje istorije koje je fundamentalno netačno po nekoliko tačaka. Razgovarajmo o nekim od najgorih glasina i o tome šta se zaista dogodilo u takozvanom “Dobu dinosaurusa.”

Mit: Dinosaurusi su vladali planetom od svog nastanka.

Činjenica: Dinosaurusi su počeli kao slatke petice. Najstariji dinosaurusi koje znamo imaće oko 235 miliona godina, iz srednjeg dela trijaskog perioda. Ti gmizavci nisu vladali ničim. Iz nedavnih otkrića u Africi, Južnoj Americi i Evropi znamo da nisu bili veći od srednje velikog psa i bili su mršavi, omnivorni stvorenja koja su grickala lišće i bubamare. Drevni rođaci krokodila, s druge strane, bili su mnogo obilniji i raznovrsniji. Među rođacima trijaskih krokodila bili su oštrozubi mesožderi koji su jurili veliki plen na dve noge, “oklopni krokodili” prekriveni kostima i bodljama, i kljunasti, gotovo nojoliki stvorenja koja su proždirala paprat.

Čak i dok su se rani dinosaurusi počeli razvijati u glavne linije koje će procvetati tokom ostatka mezozoika, većina je bila mala i retka u poređenju s rođacima krokodila. Prvi trijaskog, oko pre 214 miliona godina. Ali sve se promenilo krajem trijaskog. Intenzivni vulkanski erupcije usred Pangee promenile su globalnu klimu; gasovi oslobođeni u atmosferu uzrokovali su da svet prelazi između toplih i hladnih faza. Do tada su dinosaurusi već razvili toplonosni metabolizam i izolacione slojeve perja, što ih je ostavilo relativno nepromenjenim kroz krizu, dok su mnoge druge vrste gmizavaca izginule. Da se masovno izumiranje nije dogodilo, možda bismo imali više “Doba krokodila” – ili barem vrlo različitu istoriju s mnogo širom ekipom reptila. Jedini razlog zašto se takozvano Doba dinosaurusa dogodilo je zato što su imali sreće usred globalnog izumiranja.

Mit: Dinosaurusi su obuhvatali ceo planet.

Činjenica: Dinosaurusi se nikada nisu razvili da žive u moru. Čudno je govoriti o dinosaurusima “vladajućim” svetom okeana. Iako su se nivoi mora vremenom menjali, mora čine oko 71 odsto površine Zemlje i sadrže više od 330 miliona kubičnih milja vode. Tvrdnja da su dinosaurusi, koliko god raznoliki bili, bili dominantna forma života na Zemlji ima smisla samo ako zanemarimo da je tri četvrtine naše planete okean. Iako su neki dinosaurusi plivali, ostavljajući ogrebotine i tragove plivanja u drevnim plićacima, nijedan se nikada nije razvio da celog života provede u okeanu. Čak i pingvini – živi dinosaurusi – nisu razvili sposobnost da ostanu na moru kao što su to mnogi morski sisavci i moraju se vratiti na kopno da bi gnezdili. Da bismo naglasili praistorijske okeane, tada su vladali morski reptili raznih oblika i veličina. Ribe oblikovane kao ichtiosauri, dugovratni i četvorokraki plesiosauri, divovi rođaci Komodo zmaja nazvani mosasauri, i mnoge druge nedinosaurske vrste gmizavaca napredovale su u morima milionima godina, mnoge hraneći se još obilnijim smotuljcima poput amonita.

Naravno, ovi ekosistemi su izgrađeni na temelju planktona. Bez diskoidnih algi nazvanih kokoliti, preostali karizmatični plivači trijasa, jure i kreda ne bi uspeli. To su obilni, mali oblici života koji su omogućili prosperitet karizmatičnih stvorenja poput morskih reptila – dodatni podsetnik da životinje koje nas impresioniraju na kopnu ili moru ne bi postojale bez raznih malih organizama koji postavljaju temelje prehrambenih mreža. Ono što bismo mogli videti kao dominaciju u bilo kojem ekosistemu zapravo je posledica mnogih odnosa i interakcija koje često prolaze neprimećene.

Mit: Dinosaurusi su suzbijali evoluciju sisavaca.

Činjenica: Sisavci su napredovali tokom celog Doba dinosaurusa. Klasičan primer dominacije dinosaurusa je nervozna mala životinja koja juri insekta kroz kretaceansku noć. Dinosaurusi bi progutali bilo koje stvorenje koje postane dovoljno veliko ili bude dovoljno ludo da luta po danu, tvrdilo se, pa su sisavci evoluirali da budu mali i noćni dok asteroid nije dozvolio našim precima i rođacima da iziđu iz senke. Mali oblik i prilagođavanja za lov na insekte nekih mezozojskih sisavaca posmatrani su kao pokazatelji da su sisavci bili ograničeni uspehom dinosaurusa, sprečavajući ih da postanu veći ili otvaraju nove niše.

Međutim, u poslednjih 20 godina, paleontolozi su prepravili klasičnu priču da pokažu da su sisavci i njihovi rođaci uspevali zajedno s dinosaurusima. Tokom mezozoika postojali su krznasti zveri koje su plivale, kopale, klizale između drveća, pa čak i jele male dinosaure. Antički pandani vevericama, rakunima, vidrima, dabrovima, leteći veveri, aardvarkima i još mnogo toga evoluirali su kroz jure i kretanje, uključujući rane primata koji su šetali drvećem iznad glava T. rex-a. Iako je tačno da su svi mezozojski sisavci koje trenutno poznajemo bili mali – najveći je bio veličine američkog jazavca – istraživači su shvatili da je način na koji su se naši drevni preci međusobno delovali bio mnogo važniji za oblikovanje njihove evolucije nego što su to bili dinosaurusi. Zapravo, čak i s dinosaurusima odsutnim, većina novih vrsta sisavaca i dalje je ostala mala. Toliko smo se usredsredili na veličinu da smo propustili pravu priču, bližu zemlji.

Mit: Dinosaurusi su vladali planetom milionima godina.

Činjenica: Nijedna pojedinačna vrsta ne može vladati planetom. Naša fiksacija preistorijskom hijerarhijom više govori o nama nego o stvarnom geološkom zapisu. U našoj mašti, dinosaurusi su postali stvorenja koja su preuzela planetu i opstala dok ih kosmička nesreća nije uništila. Dinosaurusi iz trijasa, jure i krede živeli su na svakom većem kopnu više od 150 miliona godina. Često se njihova navodna vladavina upoređuje s onim što mi smatramo svojim – bednih 300.000 godina koliko Homo sapiens postoji. Ali poređenje nije jedan prema jedan. Dinosaurusi nisu bili jedna vrsta, već cela grupa organizama. Još fundamentalnije, nijedna vrsta zaista ne stoji sama: čak i najdugovečniji i najrasprostranjeniji organizmi oslanjaju se na druge. Gigantski dinosaurusi koji jedu biljke morali su konzumirati mezozojski švedski sto sa ginkoima, preslicama, četinjarima i drugim biljkama – hranom koja im je zahtevala prisustvo specijalizovanih bakterija u njihovim crevima za varenje. Čak i veliki T. rex bio je sam svoj ekosistem, loveći biljojede koji su zauzvrat jeli biljke koje su održavale odnose sa gljivama i mikroorganizmima u zemljištu. Gledati takav prikaz života i fokusirati se na dominaciju znači gledati na pogrešnom mestu, deliti istoriju života na pobednike i gubitnike i propustiti veze i zajednicu potrebnu da različite vrste uspevaju.

Možda dinosaurusi mogu vladati u filmovima, gde imamo večitu opčinjenost stavljanjem sebe na put njihovim zubatim čeljustima. Ali prava pouka o Triceratopsu i sličnima je u tome kako evolucija cveta – ne u tome ko vlada Zemljom.

Ostavite komentar

JoomBooz © 2025. All rights reserved.